|
|
subota, 27.01.2007.
Park života.
Lijepo je ponekad i biti sretan radi nekih događaja...valjda neznajući da, ako jedan krene nizbrdo, i svi će. Ah, patetično.
I lutajući tako parkom života, puna pozitivnih misli i nade (da, nade, bez čuđenja ), naravno, netko to prekine. Klinac. S loptom. Usred....glave! Ma dobro dijete, dobro. I baš je taj dan moro igrat košarku! Dijete, nogomet ti je bolji za zimu. I ima lakšu...loptu! I naravno...isprostačio mi je cijelu porodicu. I 5. koljeno, believe me. Ja sam mu kriva jer je ON pogodio...MENE!?! Zasmetala sam mu kod koša. Ah, današnja djeca, pa lopta je veća od mene. Šta mi je onda koš? Neboder. I moja jadna slušalica...jadna je jedina ostala radit i jedno dražesno djetešce ju pogodi... ...
Pardon, to je bilo u pravom parku, ups. A u parku života? U onom u kojem teško da se cijene prave ljudske vrijednosti? Ah...
Osuđena sam na temperaturu...40, ni više ni manje. Fala Bogu da nije više, neću se šalit s tim. I tako osuđena na cjelodnevnu propast zvanu krevet, dobih informaciju da ne idem na dugo očekivano Lidrano. ''Sorry, previše nas je.'' Još žele da infarkt dobijem, da me kap strefi...i ovak sam invalid, kaj nije dosta?!
Na jednu od najdražih grupa ne mogu u subotu...osim...ako ne dođem u skijaškom odijelu. ''Bok, ja sam ta i ta zvana Eskim, a ti?'' Mogu i skije dofurat...možda me uoče, ha?
Ali, nema veze...pomirih se već sa time...još 3 dana i vraćam se ona naporna ja in reality. Ups, nisam to smjela reč, neki znaju di živim .Ups. Ljudi, bolest je prenosiva...da... Jeste još za?
Želim poželjet sreću na Lidranu ostatku glumačke ekipe, a ovima koji su...blago rečeno...izbačeni...želim poželjet da se pomire s time. Ma neee, ne volim ja glumu i nije mi predzadnja godina...
Dosta patetike za danas, danas će vam moj dragi prijatelj Fjodor M. Dostojevski nešto poručit. Dajem mu mjesta...:
''Samo da živim, živim, živim! Kako god živio, samo da živim!''
Obje slike su moj crtež uređen u photoshopu.
|
- 09:40 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
srijeda, 01.11.2006.
Oproštajno pismo Kurta Cobaina.
Stavih ovo na ex blog, ali evo opet, za one koji nisu nikad pročitali... Riječi su suvišne.
To Boddah pronounced
Speaking from the tongue of an experienced simpleton who obviously would rather be an emasculated, infantile camplainee. This note should be pretty easy to understand. All the warnings from the punk rock 101 courses over the years. Since my first introduction to the, shall we say, ethics involved with independence and the embracement of your community has proven to be very true. I haven't felt the exitement of listening to as well as creating music along with reading and writing for too many years now. I feel guilty beyond words about these things. For example when we're backstage and the lights go out and the manic roar of the crowd begins it doesn't affect the way in which it did for Freddy Mercury who seemed to love and relish in the love and adoration from the crowd. Which is something I totally admire and envy. The fact is I can't fool you. Any one of you. It simply isn't fair to you or me. The worst crime I can think of would be to put people off by faking it and pretending as if I'm having 100 % fun. Sometimes I feel as if I should have a punch in time clock before I walk out on stage. I've tried everything within my power to appreciate it, and I do. God, believe me I do but it's not enough.
I appreciate the fact that I and we have affected and entertained a lot of people. I must be one of one of those narcissists who only appreciate things when they're gone. I'm too sensitive. I need to be slightly numb in order to regain the enthusiasm I once had as a child. On our last three tours I've had a much better appreciation for all the people I've known personally and as fans of our music, but I still can't get over the frustration, the guilt and empathy I have for everyone. There's good in all of us and I think I simply love people too much. So much that it makes me feel too fucking sad. The sad little, sensitive, unappreciative, pisces Jesus man! Why don't you just enjoy it? I don't know. I have a goddess of a wife who sweats ambition and empathy and a daughter who reminds me too much of what I used to be.
Full of love and joy kissing every person she meets because everyone is good and will do her no harm. And that terrifies me to the point to where I can barely function. I can't stand the thought of Frances becoming the miserable self-destructive, death rocker that I've become. I have it good, very good, and I'm grateful, but since the age of seven I've become hateful towards all humans in general. Only because it seems so easy for people to get along, and have empathy. Empathy! Only because I love and feel for people too much I guess. Thank you all from the pit of my burning nauseous stomach for your letters and concern during the past years. I'm too much of an erratic, moody baby! I don't have the passion anymore and so remember, its better to burn out than to fade away. Peace, love, empathy. Kurt Cobain
Frances and Courtney, I'll be at your alter.
Please keep going Courtney
For Frances
For her life which will be so much happier without me. I Love you. I love you!
|
- 13:14 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 22.10.2006.
Predrasude spremajte dok ih iskustvo ne pokaže ispravnima.
Uz mnogo scena u tramvaju u pola 8 ujutro, jeste li doživjeli da vam netko kaže da ste kučka?
Eh, da...I am...ni kriva ni dužna izrasla sam u kučku. Ali, sad više neću bit pristojna, glupa babetina je bar nasmijala tramvaj, tim više kad joj je moj-unknown-prijatelj reko da si kupi inzulin. Otkud mu inzulin na pameti? Neznam ni ja ni ostatak tramvaja koji je crkavo od smijeha.
Dobro...ukratko zaboravimo uvod...scene u tramvajima su i tako već opće poznate...stari ljudi MORAJU bit prvi na placu a mi ih sputavamo u toj njihovoj nevinoj nakani. Baš smo grozni.
Moja tema danas su predrasude, ali ne o ljudima.
O čemu je naime riječ.
Inače na puno mjesta na koja sam izlazila, nisam bila u mogućnosti reč: bilo je savršeno. Da li je kriva atmosfera, ljudi, glazba ili monotonost...ili možda slavna...već i poštapalica da ništa nije savršeno? No konačččnnooo se udostojih izač na mjesto gdje mi se bar glazba sviđa...mjesto zvano Močvara. Hm, kako je bilo? Da, savršeno. Počevši od atmosfere, ljudi, glazbe i ne-monotonosti. Djeco, nemojte slušat roditelje kad vam kažu da ništa nije savršeno . Nije bitno tko si i što si nego samo da li si spreman na zabavu. I tako ja sva pod dojmom pričam ljudima kako mi je bilo savršeno. Njihovi komentari? Bila si u Močvari? Pa tamo su samo klošari. Dobro da si živa. Ti se tamo ne uklapaš. Bilo ti je dobro samo jer je bio Dirty dancing.(WTF??) E pa hvala vam ljudi moji, ne pričajte o nećemu dok to ne iskusite. PREDRASUDE su zeznuta stvar, isn't? Vi se zabavljajte na fancy mjestima, gdje vas svatko odmjeri od glave do pete (onak, držim vam oči da ne ispadnu), znam da vam je to važno... Vlasnici tih mjesta ima da dobro učvrste pod, nisu baš moderne rupe u podu nastale štiklicama. Ali je moderno bit, ah, fancy. Kod mene predrasude nisu u pitanju, bijah tamo...
Inače ne volim vidjet cure koje su zapuštene, lijepo je kad cura drži do sebe, tako da ne bi mislili da vrijeđam šminkere. Ali ništa šta je previše nije dobro. Pretjeranost ima svoje granice. A mnoge cure te granice nemaju. Počevši od oblačenja, završivši...stavom. Kad bi i u mozgu imale toliko koliko slojeva šminke imaju...ah teško je to zamislit.  Svaka čast iznimkama.
I tako ja, puna komentara da se pazim, shvaćam da se zapravo ne želim pazit. Tako da dragi moji, ostajem pri ne-rupičastim mjestima. A predrasude spremite dok iskustvo ne pokaže da su točne.
Pozdraf.
Da pokažem i svoja ne-djela:
I legende od ljudi vam to preporučuju:
''Onda se zavaravaj tom mišlju dok vrijeme ne pokaže da je pogrešna.''
(Walter Scott - Ivanhoe)
|
- 11:16 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
petak, 13.10.2006.
Petak 13. Običan dan...?
(Inspiraciju dobih radi prepirke dragih mi prijatelja na treningu. Pravo objavljivanja imena...nemam)
Sad će većina reč something like: ''Ma kakvi, ne vjerujem ja u to, ma to su gluposti, kakav petak 13.'' itd itd. E draga moja većino, zašto ja onda cijeli tjedan slušam: '' Za tjedan dana je petak 13. Sutra je petak 13. Danas je petak 13. Jučer je bio petak 13.'' Imam samo 2 izbora, plakat ili se smijat.
I tako je došao taj dan... pošpricali ste se pastom za zube, tost vam se zalijepio za toster, sve dlake na glavi stoje vodoravno, samo jedna jedina- okomito, doveo mi je pauka u sobu... Ma petak 13. je kriv za tu glupu dlaku na glavi...Je, je. Znam, znam.
I konačno dođete na vrijeme u školu, te vam nije jasno zašto vas svi blijedo gledaju. 'Pa došao sam na vrijeme! Huh.' (Ali pastu za zube i dlaku nasred glave...niste primjetili!)
Draga većino, imam utjehu za vas... petak 13. je postao toliko medijski popularan, da ne kažem iskomercijaliziran (jer tu riječ volim koristit za glazbu, zvučim pametno). Počevši od filma tim imenom, završivši...ovime:
Avio kompanije nemaju broj 13 kao oznaku leta, a u avionima nema 13. reda sjedala. U mnogim hotelima diljem svijeta 13. kat i sobe broj 13 označene su drugačije. Broj 13 asocira na Posljednju večeru Isusovu i 12 apostola, pa se često pazi da se u društvu ne nađe 13 osoba jer tko prvi ode iz društva....bla bla
Petak je inaće omiljen dan u tjednu, čemu onda takva mišljenja? Da vam se nešto dogodilo na petak 12. komentara ne bi bilo. Petak 13. je jedini dan na koji konačno odgovornost za svoje postupke možete prebacit na nekog drugog...petak 13. mi je digo dlaku na glavi! Zločesti petak 13.! Bad, bad...(Nekima je to jedina dlaka koju imaju...)
Ja to ne radim. (Samo je kriv za to šta sam krivo stala na treningu, eh da, i onu baku u tramvaju je razljutio pa mi je rekla da sam kučka, i da...bacio je čokoladu na moju majicu!) Ma ne, kud bi ga ja krivila.
Moram se pomirit s činjenicom da ću ga trpit još dugo. Vjerujte, bolje i on nego prepirka prijatelja da li je netko završio FER ili elektrotehniku. Šta je najbolje, prepirka je dugo trajala dok se nije umiješao netko sa strane i reko: ''Ljudi, pa to vam je jedno te isto.''
Nakratko prepuštam riječ stručnjacima:
''Psiholozi tvrde da, ako se usredotočimo na njega onda ćemo sami kreirati svoju nesreću upravo time što polažemo pažnju praznovjerju.''
Valjda.
Pozdrav!
|
- 22:13 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
